2. Vazmena nedjelja: (Iv 20,19-31)

Toma i ja

 

Toma i ja prešutno smo se zarekli u vjernost čovjeku i sebi. Ničim se nismo dali "zavesti". Nismo voljeli priče o čudesnim stvarima, nismo tražili ništa posebna, osim onoga što smo mogli vidjeti i doživjeti. Zarekli smo se u vjernost čovjeku zemlje, koji je s vremenom ipak postajao sve nesigurniji. Trebao nam je očit znak i čvrst dokaz o Životu. Trebala nam je Tvoja probodena ruka i Tvoje rebro u kojem bi se odmorio prst naše privezanosti uza smrtnost zemlje koja nas je toliko privlačila. Shvatio sam: Čovjek zemlje nikada neće moći "razumjeti" Čovjeka neba. Zato smo i rekli Toma i ja: «Gospodin moj i Bog moj!»