Prelistavajući osječke dnevne novine Hrvatski list od 8. do 21. siječnja 1925. u rubrici „Gradske vijesti“ može se pročitati nekoliko kraćih zapisa koji upućuju na vrlo složene političke prilike u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Budući da je Hrvatska u toj, unitarističkoj i centralističkoj državi prožetoj velikosrpskim težnjama, izgubila svoju državnost koju je do 1. prosinca 1918. imala tijekom od više tisuću godina svi oni koji su pronosili hrvatski duh i hrvatsku ideju, na ovaj ili onaj način, bili su izvrgnuti određenoj torturi. Pošteđeni nisu bili ni franjevci, crkveni red koji je od pamtivijeka među hrvatski narod pronosio vjeru i ljubav u Boga, ali i u „svoju svetu i dragu domovinu Hrvatsku“. Da je to stoljetno franjevačko uvjerenje bilo poznato i onodobnoj vlasti te da su željele onemogućiti njihovo djelovanje i na vjerskom i prosvjetnom polju najbolje govori uhićenje patera Viktora Tomlinovića iz franjevačkog samostana u Našicama. On je 7. siječnja 1925. uhićen „navodno zbog toga što je kao vjeroučitelj upućivao školsku djecu da kažu roditeljima neka kod predstojećih izbora glasuju za Radićevu Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS)“. Oružnici su o. Tomlinovića „dopratili“ u Osijek i predali ga državnom odvjetništvu koje ga je stavilo u istražni zatvor. Bio je uhićen „navodno zbog agitacije za HRSS i 10. siječnja „preslušan po sucu istražitelju te zadržan i dalje u istražnom zavoru“. Novinar Hrvatskoga lista navodio je da su „protiv njega od strane političkih protivnika podnijete prijave i radi nekih drugih stvari sa svrhom da ga ocrne pred narodom te da će istraga iznijeti koliko je na tome istine“. Budući da stvarnih dokaza nije bilo 21. siječnja 1925. sudac istražitelj i sudbeni vijećnik Ignjić pustio je o. Viktora Tomlinovića iz istražnog zatvora na slobodu „temeljem zaključka kr. Banskog stola u Zagrebu koji je ukinuo zaključak ovdašnjeg sudbenog Stola glede istražnog zatvora“. „Iako se vidjelo“, po zapisu novinara Hrvatskog lista, „da je o. Tomlinović, franjevac iz Našica, pao žrtvom proste denuncijacije“, tj. ogovaranja i prokazivanja, u osječkom istražnom zatvoru odležao je 20 dana što je vjerojatno „njegovim neprijateljima i to dosta“.