U vrijeme kada su postojale mogućnosti izbijanja ponovnih sukoba između Habsburške monarhije i Osmanskog carstva u osječkoj Tvrđi / Tvrđavi, u kojoj je boravilo oko 4.000 vojnika, „izbio je 20. veljače 1784. u pola 2 u noći na nepoznat način požar u skladištu hrane“. (Zgrada u kojoj je danas Caritas; smještena sjeverno od franjevačkog samostana i crkve Sv. Križa – o. a.). „Krov je u tren oka bio u plamenu, tako da su živežne namirnice i svi vojni kreveti, koji su se tamo nalazili, sasvim izgorjeli. Taj je požar bio strašan za sve, a ponajviše za nas (franjevce o. a.) i susjede jer je vatra, poticana jakim vjetrom, dopirala sve do prozora kupole našeg tornja koji se tri puta zapaljivao, ali je sretno ugašen uz pomoć vojske i dobrih građana. Da ne bi slučajno kakva skrivena iskra prouzročila još veće zlo, naredio je zapovjednik provijante pukovnik de Battsek da tri tesara danju i noću bdiju u tornju. Njih je odatle sklonio tek kada je prošla svaka sumnja u opasnost.“

Navedeni zapis iz franjevačkog ljetopisa ukazuje na okolnosti karakteristične za kraj 18. stoljeća u najistočnijem dijelu Habsburške monarhije – izbijanje požara, koji su bili gotovo svakodnevica toga doba, i nepostojanje vatrogasne službe. Naime, čudna je bila okolnost izbijanja požara u magazinu s hranom u osječkoj Tvrđavi baš u vrijeme velikih priprema za turski rat u vrijeme kada u Hrvatskoj, pa čak i u cijeloj srednjoj Europi, ne postoji organizirana vatrogasna služba. (U Gornjem gradu Dobrovoljno vatrogasno društvo bit će osnovano tek 1872.)