Zakonodavstvo Franjevačkog reda tražilo je da se u svim samostanima Provincije, gdje se nalaze novicijati, filozofski i teološki studiji, posvećuje posebna pozornost njegovanju crkvenog, koralnog i pučkog pjevanja. Budući da su se od sredine 18. stoljeća gotovo u svim samostanskim crkvama nalazile orgulje na koru vodila se posebna briga u samostanima studija i novicijata pri odgajanju orguljaša. To je i vrijeme kada su osječki franjevci – svećenici, instructor clericorum in cantu et organo, njegovali crkvenu glazbu i pjevanje uz orgulje te su nadarene klerike podučavali u pjevanju i orguljanju. Stoga nisu mogli proći zapaženiji događaji bez franjevaca.

U katedralnoj crkvi u Đakovu posvećen je 14. veljače 1773. zagrebački biskup Josip Galjuf. Posvetitelj je bio Josip Antun Čolnić de Čolka, biskup bosansko-đakovački, uz dva asistenta franjevca. Cijeli je obred trajao od 9.00 do 11.00 sati. Osim klera, vojnih i županijskih službenika došli su osječki franjevci Ivan Velikanović i generalni lektor Josip Pavišević te gvardijan iz Broda na Savi Marko Gužvić, Lovro Perisanović iz Požege, Filip Matković iz Našica i ekskustod Benedikt Zebić. Biskup Čolnić pozvao je vokalne pjevače o. Josipa Pavišića, sjemenišnog magistra Hijacinta Kaysera i laika đakovačkog samostana Melhiora Gramazya te violiniste o. Kornelija Stimera i o. Sebastijana Zindla, studenta teologije iz Osijeka, i orguljaša o. Bernardina Krasnika da otpjevaju zahvalnicu - Te Deum.

 

Tekst pripremili i napisali: p. Željko Paurić i prof. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže