Za vrijeme puta naravno molila se krunica, pjevale su se marijanske pjesme, a nakon malo dužeg zadržavanja na granici stigli smo u franjevačku crkvu u osječkoj Tvrđi, gdje je hodočasnike dočekao te o crkvi i Osječkoj Gospi govorio pater Željko. Mnogi su se od nazočnih sjećali obljetnice marijanskog svetišta u Judu/Đudu i gostovanja kipa Osječke Gospe u tom mjestu, odnosno svečanog njezina povratka u Osijek, a doznali smo i to kako Osječani vjeruju da je njihov grad preživio u Domovinskom ratu, upravo po njenom zagovoru. Gospa, koja povezuje i hrvatski i mađarski narod bila je glavna nit propovijedi velečasnog Sandora Lorinca, velikog prijatelja Hrvata u Pečuhu i okolici, koji se iz djetinjstva sjeća lijepih hrvatskih pjesama izvođenih u župnoj crkvi gdje se Bogu molilo na mađarskom, hrvatskom i njemačkom jeziku. Nakon misnog slavlja naš domaćin, pater Željko ugostio nas je osvježavajućim pićem, sok i topla kava svima nam je dobro pala, pa su se hodočasnici osvježili i lakše nastavili put. Posjetili smo toga dana i "osječku katedralu" gdje je bilo prilike i za pjesmu, Lijepa si lijepa orila se, a urednica mađarskih emisija na radio Osijeku, Žuža Kutin snimila je razgovor u povodu hodočašća. Iz Osijeka put nas je vodio u Aljmaš, zadivila nas je novoizgrađena crkva, njena moderna silueta koja podsjeća na brod, upoznali smo povijest majke Božje od Utočišta. A kako je u toga dana posjećenim Božjim hramovima pronašla mir, utočište Djavica Marija, tako je taj mir ovladao srcima hodočasnika iz Mađarske.

<< arhiva