Iako orkestar, osnovan prije 13 godina, na svojim nastupima često izvodi hrvatske skladatelje, ovaj su se put odlučili za nešto potpuno drukčije i za hrvatske koncertne prilike neuobičajeno - filmsku glazbu. Na repertoaru su se, uz Astora Piazzollu, Ernesta Blocha i Maxa Brucha, bile i skladbe Johna Williamsa iz filmskih hitova - Spielbergove “Schindlerove liste” i Lucasovih “Zvjezdanih ratova”. U odabir repertoara svoje su “prste” umiješali i mladi gudači, ističe voditelj, utemeljitelj orkestra i dirigent Marko Magdalenić, koji potpisuje i većinu obrada. Ovaj neobičan program posebice se rijetko nađe na repertoaru ovako malih komornih sastava jer je pisan za velike simfonijske orkestre, napominje Magdalenić. Note je inače vrlo teško nabaviti, a i pisane su za velike orkestre pa ih manji orkestri poput ovog zagrebačkog moraju prilagođavati svojim prilikama i sastavima. Gudački je orkestar, pod ravnanjem Marka Magdalenića, posebice ponosan i na činjenicu da na svojim nastupima istaknutim mladim glazbenicima pružaju priliku solistički nastupati.

“Njima to jako mnogo znači, posebice u fazi odrastanja i oblikovanja kao glazbenika. Podjednako je to bitno i solistima, ali i članovima orkestra. To im dugo ostane u jako lijepom sjećanju. Imamo sreću što je mladi Osječanin, violončelist Hrvoje Hrešć, zapravo naš zajednički učenik, osječki i zagrebački. Dogodine bi vjerojatno trebao doći u Zagreb, pa smo ovaj koncert iskoristili za suradnju i njegov nastup kao gosta solista”, zadovoljno ističe Marko Magdalenić. Ravnajući orkestrom od 15 učenika, dirigent je uživao jer mu se svidjela i osječka crkva sv. Križa, kao ambijent s jako dobrom akustikom, ali ga je oduševila i osječka publika, koja je mlade glazbenike srdačno podržavala i nagrađivala vrlo glasnim aplauzom, ne štedeći dlanove. A gosti su publiku nagradili i zanimljivim bisom - glazbom iz popularne TV serije “Simpsoni”. Organizator koncerta bila je osječka Glazbena škola Franje Kuhača, koja svoj tradicionalni glazbeni tjedan uvijek završi koncertom, gostujućih ili domaćih sastava.

Na programu su bile skladbe sedam podjednako zahtjevnih autora. Raguž ističe da su Bachova i Mozartova glazba nastale u okrilju kršćanske vjere, zgodno pridodavši kako i anđeli pjevaju Bogu Bachovu glazbu, a kad su sami - Mozartovu. U Beethovenovim i Lisztovim skladbama osjeća se prisutnost kršćanstva, ali i stvaralačka patnja. Moderna je glazba, ističe Raguž, nezamisliva bez Schubertove “Ave Maria”, koja poziva da se vratimo pobožnosti prema Gospi i štovanju Crkve koju ona simbolizira. Kristina Cvitanić kod osječkih je franjevaca imala recital prije šest mjeseci. Njezini su dojmovi bili dobri pa se nada da će se suradnja nastaviti. Iako “zamjenski”, rado su se odazvale koncertu jer je mladim umjetnicima prilično teško i dobro im dođe svaka prigoda za nastup. “Koncert je uvijek koncert, novo iskustvo i velika radost”, dodaje Kristina Cvitanić. Sopranistica Mirna Ružić prvi je put nastupila u Osijeku. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji, a trenutačno je na trećoj godini zagrebačke Muzičke akademije. Naglasila je važnost kvalitetnog pedagoga u radu s mladim glazbenicima pa bi u budućnosti voljela i sama podučavati djecu pjevanju. Poručila je svima koji vole glazbu neka se odvaže i zakorače u taj svijet, ali i da se nipošto ne boje otkazati onima koji im zbog neznanja ili nezainteresiranosti koče napredak. U publici je bila i Ljiljana Majstorović, redovita posjetiteljica koncerata u franjevačkoj crkvi. Pohvalila je trud i organizaciju gvardijana Željka Paurića jer “Osijek je zahvaljujući njegovu angažmanu - živnuo”. Na žalost, publike nema mnogo ako je ulazak na sva događanja besplatan. Ne samo glazbeni dio, nego sve što se odvija u galeriji franjevačkoga samostana, uvijek je na vrlo visokoj razini, dodaje Ljiljana Majstorović. Bilo je i komentara vezanih uz Tjedan kršćanske kulture, kako su nakon Zagreba, Splita i Šibenika konačno i Osječani dobili prigodu uživati u kulturnom obilju. No, na dosadašnjim se programima moglo vidjeti vrlo malo svećenika, studenata teologije, časnih sestara ili vjeroučitelja.

28-04-2008 IZLOŽBA MARKA ŽIVKOVIĆA U SAMOSTANSKOJ GALERIJI

Kroz tunel tjeskobe do svjetla nade
U sklopu Tjedna kršćanske kulture, koji se održavao u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca tijekom prošlog tjedna u Osijeku, u galeriji Franjevačkog samostana, u četvrtak, 24. travnja, otvorena je izložba osječkog akademskog slikara Marka Živkovića.

Svetost stvaranja

Izložbu pod nazivom Apsidalna svetost stvaranja, na kojoj se umjetnik predstavio sa 16 ulja na platnu i dva crteža, otvorili su mr. sc. Branka Balen, gvardijan Franjevačkog samostana Željko Paurić te Đuro Vanđura. - Način na koji Marko Živković gradi svoju ekspresiju dobiva još više na važnosti i doživljaju kada autor predstavlja religijske motive. Sve te tajne nadanja, očekivanja koja su nam poznata iz religije, u njegovim slikama dobivaju na doživljaju. Religiozne inspiracije, umjetnik njeguje sakralnost. Iako se boje prelijevaju, nadslikavaju, pa lazuriraju brisanjem ili se reljefno osjenčavaju gvaljicama i impastima, u svemu tome ipak postoji red, postoji racionalizam stvaranja – rekao je Đuro Vanđura predstavljajući izložbu. Iako u posljednje vrijeme najviše radi u tehnici ulja na platnu, autor Marko Živković kaže da se jednako rado izražava i grafikom i crtežom. Izložene slike nastale su u posljednje dvije godine, a autor iza sebe ima više od dvadeset samostalnih izložaba. Tek nekoliko slika na izložbi nije sakralne tematike, već se radi o apstrakcijama, spektar boja jednak je kao i na ostalim slikama, te zrači istom onom radošću i nadom kao i ostale slike, prikazujući na manje očit, no jednako snažan način njegovu životnu radost.

Prije bio mračniji

Kako i sam Živković priznaje, nekada je slikao puno mračnijim bojama. Kako se nižu godine stvaralaštva, Živković se sve više duhovno otvara, a slike su sve svjetlije. Iz Živkovićevih slika uistinu zrači jedna radost koju je jednostavno morao podijeliti s ostalima. U razgovoru s umjetnikom Markom Živkovićem saznajemo kako je njegov talent i ljubav prema slikanju još u srednjoškolskoj dobi prepoznao profesor likovnoga, a sakralne prizore slika sve više jer je tim temama zaokupljen, kako kaže, dan i noć. Citira apostola Pavla, koji je rekao: Molite bez prestanka. Živković kaže kako je slikanje njegov način razgovora s Bogom.

M. Ringsmuth

14-04-2008 JOŠ JEDAN KONCERT U ČAST STOGODIŠNJIH ORGULJA

Izvanredan i pomalo neobičan koncert 12. travnja u franjevačkoj crkvi sv.Križa priredila su dvojica vrhunskih umjetnika. Riječ je o oboistu Hannsu Georgu Jacobiju iz Njemačke i austrijskome orguljašu Wolfgangu Mitterschiffthaleru. Neobičan je bio zato jer su ponudili rijetku kombinaciju instrumenata, odnosno orgulje i obou, no užitak zbog toga bio je još veći, što su redoviti posjetitelji koncerata u franjevačkoj crkvi i te kako znali na kraju nagraditi. Na programu su bile kompozicije čak desetorice skladatelja, i to iz prilično različitih vremena.

Tako su se mogle čuti skladbe nastale u 16. stoljeću, ali i iz dvadesetoga i to još živih autora. Koncert je počeo zajedničkim nastupom pa su se slušatelji uvjerili kako oboa i orgulje zajedno izvrsno zvuče, iako je, kako kažu oni što znaju, ta dva instrumenta prilično teško uskladiti. Bilo je isto tako užitak poslušati i solističke orguljaške dionice u izvedbi Wolfganga Mitterschiffthalera, koji je u Osijeku treći put, s time što je kod franjevaca već bio, a prije izvjesnoga vremena koncertirao je i na orguljama u donjogradskoj župnoj crkvi. Hanns Georg Jacobi je prvi puta u Osijeku i, kaže, oduševljen je pa je zato najavio ponovni dolazak. Na početku koncerta goste i glazbenike je, prema već uobičajenome protokolu, pozdravi fra Željko Paurić, rektor franjevačke crkve i gvardijan samostana, istaknuvši kako subotnji koncert nije planiran programom redovitih orguljaških događanja. No, dobro se uklopio kako zbog kvalitete koju su glazbenici ponudili, a jednako tako i zbog činjenice da je to još jedna prigoda kojom su franjevačke orgulje slavljenice, jer ove godine se obilježava stota obljetnica od njihova postavljanja na kor crkve, ponovno predstavljene u najljepšem svjetlu.